Infract /(ĭn*frăkt")/
In·fract
Infract
a.
- Not broken or fractured; unharmed; whole. [Obs.]
Infract
v. t.
imp. & p. p. Infracted; p. pr. & vb. n. Infracting
- To break; to infringe. [R.]
In·fract
imp. & p. p. Infracted; p. pr. & vb. n. Infracting